Oproštajna posjeta Mostaru

Jučer sam bio u oproštajnoj posjeti Mostaru. Bilo je to moje posljednje putovanje u taj grad u funkciji britanskog amabasadora.

Tom posjetom sam u stvari zatvorio krug svog boravka u BiH: tamo je započelo moje stvarno upoznavanje ove predivne zemlje – tamo sam učio vaš jezik boraveći kod jedne sjajne mostarske porodice u february 2005. godine i već na samom početku uvidio da treba što više vremena provesti izvan glavnog grada, pričajući sa običnim ljudima, kako bi se dobila stvarna slika o državi u kojoj boraviš. I bilo je logično da se moje bosanskohercegovačko putovanje ovdje i završi.

Kako nikada nisam volio te čisto kurtoazne sastanke i posjete, i ovaj sam put koristio vrijeme da se pozabavim važnim pitanjima tokom sastanaka koje sam imao sa gradonačelnikom Ljubom Bešlićem i njegovim kolegom iz Gradskog vijeća Muratom Ćorićem, premijerom HNK Srećkom Borasom, te predstavnicima političkih stranaka sa sjedištem u Mostaru – Draganom Čovićem i Martinom Ragužom. Imao sam radni ručak sa, sada već prijateljima, zvaničnicima Mostarske gimnazije: Ankicom Ćorić, direktoricom Mostarske gimnazije, njenim zamjenikom Bakirom Krpom, te Polom Reganom, direktorom UWC-IBO Initiative (Inicijativa koledža ujedinjenog svijeta i organizacija za međunarodnu maturu u BiH) i nisam mogao da im se ne zahvalim na sjajnom poslu koju su obavili u prethodnom periodu, njihovom zajedničkom predanom radu na polju obrazovanja, njihovoj borbi za boljitak i grada i njihovih učenika, kroz cijeli niz malih koraka koji su tražili veliku ljubav, snagu i predanost.

Onda sam dao intervju za RTV Mostar i na kraju uživao u teniskom meču sa Martinom Ragužom, članom Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, na sjajnoj podlozi Teniskog kluba Mostar – na 36 stepeni. Iako je Martin mnogo bolji igrač od mene, kao pravi diplomata je učinio sve da se ovaj meč okonča neriješenim rezultatom.

Nakon razgovora sa njim i njegovom teniskom porodicom, vozili smo se prema Sarajevu ispraćeni teškom kišom…do skorog vidjenja i hvala za sve moji dragi prijatelji!

6 komentara

  1. G-dine Rycroft, jos jedno HVALA i od mene, na poslu koji ste obavili u Bosni, i za Bosnu(i Herc.naravno:); ujedno ste ucinili i da V.Britaniju mnogi drugacije gledaju, uspjeli ste da neke predrasude (opravdane ili ne) otklonite, posebno kod mog naroda,Bosnjackog.

    Zelim vam svaku srecu u zivotu i uspjeh u poslovima koje budete obavljali, barem kao sto ste uspjeli u BiH!

    Nadam se da stvarno nosite vise lijepih uspomena nego onih losih, iako znamo svi da ima mnogo jos na zalost ‘tiranosaura’ u nasoj Bosni.:(

    Ali valja nam se borit da budemo jednog dana i mi bolji,normalniji dio Evrope.

    Do vidjenja,Mr.Matthew-zelimo da Vas vidimo uskoro opet kod nas, kao dragog gosta, nadamo se u boljoj i sretnijoj zemlji.:)

  2. Vi mi nabrojaste neke osobe za koje se nadah da će makar medjunarodna zajednica ukloniti sa naše političke scene,a ako već ne možemo mi putem izbora…
    Niste, šteta…Odlazite i njih ostavljate nama, tj. nama ostavljate da se sa njima ovdje nerviramo…
    Vama sretno…
    A mogli ste, ne mislim Vi lično, ali međunarodna zajednica, zapadne zemlje sa uticajem, kao što je i Vaša…Amerika i Zspad mogu sve, samo ako hoće…
    Ali neće…
    Dođite nam bar kao turista, dobrodošli ste…

  3. Poštovani gospodine želim vam sretan put, i pozdravite obicne ljude u Velikoj Britaniji i recite im da u Bosni nema nista osim obicnih ljudi, a britanskim lordovima recite da sute o obicnim bosanskim ljudima, kako bi obicni britanski i bosanski ljudi bili bas obicni… Pozdrav…
    “Vrana”

Komentariši